febrero 01, 2014

Hvala Vam, Bojaniću, uljepšali ste grad...

U Vašem listu od12. i 13. prosinca objavljena je priča (pohvala novinaru M. Kavainu) oAugustinu Eliasu Jijenu Sanchezu iliti Tinu Bojaniću, državljaninu Argentine iHrvatske koji je u splitskom Getu otvorio kavanu te u posljednje vrijeme dobioviše prijetnji (paljenjem kavane, ubojstvom) ukoliko odbije plaćati reket.Prijetnje su, prema Bojanićevom svjedočenju, vrlo ozbiljne, ali se nije daopreplašiti na način da pristane na takvu iznudu pa je slučaj prijavio policiji,upoznao novinare i širu javnost.

Hrabrost koju jeovaj naš sugrađanin iskazao, vrijedi istaknuti kao izniman i uzoran primjerkojeg bi mnogi trebali slijediti, a djeci ga pričati ne samo kod kuće, nego i uškolama kao primjer vrijedan divljenja. Kao primjer borbe za dostojanstvo, aprotiv nepravde.

Znam, mnogi misleda je Bojanićev potez klasični primjer gluposti i ludosti. Misle da bi mu bilobolje držati jezik za zubima, platiti koliko ljudi traže i tako sačuvati svojživot, usput i svoju kavanu. Ali, ako svi budemo tako razmišljali i imali takavstav, tko će onda sačuvati svoj obraz, pa i obraz grada u kojem živi? Je lipristanak da zlo nad nama vlada ujedno i naš poraz kao ljudskih bića kojanemaju samo tijelo, nego i dušu?

Jesu li nas upravostrahovi (većine) na svim razinama društva i doveli do ovakvog stanja u kojemse već dugo nalazimo, tj. gubimo? Je li nas kukavičluk, svakog ponaosob, tolikoobuzeo da niti ne vidimo kako našoj djeci u naslijeđe ostavljamo životniprostor bez ideala za koje uistinu vrijedi živjeti? Jer što će ti životni prostoru kojem svatko gleda sačuvati svoju kožu, a zapravo nitko u njemu nije ni siguranni sretan.

Naime, ako se svibudemo sklanjali u svoje mišje rupe onda kad bi trebalo izaći iz njih, tadaneće biti nikog tko bi se suprostavio plimi sve većih zala koja nadiru bezikakvih skrupula. U tom slučaju valja reći da ta plima, prije ili kasnije,stigne do svačije mišje rupe.
Pa kad voda dođedo grla, najčešće bude prekasno za hrabrost ili za štogod sličnog iz lepeze
uzvišenog iplemenitog. Onda i život prođe, a da čovjek nije niti provirio iz rupe, akamoli se vinuo.

Stoga, gospodineBojaniću, budite hrabri i ustrajte. Hvala Vam za ovaj potez koji spada pod,rekao bih, značajne događaje u našem gradu. Ovime ste mu dodali malo ljepšuboju. Možda će Vaš primjer, ipak, nekome značiti i potaknuti ga učiniti pravustvar u njegovoj životnoj dilemi ili nevolji. Kako god sutra bilo, budite sigurni da Vaš istup nije ni lud niuzaludan. Naprotiv. Vridilo je.

Split, 16.prosinca 2013.
Dražen Radman
Slobodna Dalmacija

No hay comentarios.: